Melita Bestvina Krnić sudskim se vještačenjem bavi od 1987. godine. Predsjednica Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja govori o predmetu međunarodne arbitraže u kojem je sudjelovala, tragedijama koje vidi u sporovima oko skrbi nad djecom, iskustvu s njemačkog obiteljskog suda, ljudima koji joj pišu i nedjeljom te o tome zašto dobar vještak mora znati i gdje prestaje njegovo znanje.
Iza Melite Bestvine Krnić upravo je IX. Kongres sudskih vještaka RH, dvodnevni stručni skup održan u zagrebačkom Westinu koji je organizatorima dao više razloga za zadovoljstvo. Odaziv je premašio i prethodni Kongres, koji je 2024. okupio 1002 sudionika, kao i očekivanja organizatora, a teme sudskih vještaka proteklih su dana dobile zapažen prostor i u domaćim medijima. No razgovor za Intervju.hr počinjemo mnogo prije ovogodišnjeg Kongresa – 1987. godine, kada je današnja predsjednica Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja tada kao građevinska inženjerka prvi put počela vještačiti na osječkim sudovima. Gotovo četiri desetljeća poslije iza nje su tisuće stranica stručnih nalaza, rad na složenim predmetima, međunarodno iskustvo te godine provedene na čelu najveće hrvatske udruge sudskih vještaka.
A iza brojki, elaborata, procjena nekretnina i sudskih spisa uvijek ostaju ljudi.
Kongres je upravo završio, a odaziv je premašio i prethodni skup i vaša očekivanja. Kada se sada osvrnete na ta dva dana, jeste li zadovoljni?
Kongres je ostvario svoju svrhu već po vrlo velikom odazivu i interesu i članova i ostalih vještaka koji nisu članovi niti jedne udruge, a moraju se stalno stručno usavršavati. Prijavili su se i odvjetnici koje zanimaju brojne teme. Dojmove nam sudionici iskazuju već na zajedničkim ručkovima nakon prvog i drugog dana, koji su zapravo korisno druženje vještaka radi razmjene iskustava. Sudionici kongresa javljali su nam se i prethodnih godina elektroničkom poštom kako bi iskazali zadovoljstvo Kongresom i temama koje su im bile zanimljive. Bili bismo zadovoljni kada bi se nakon našeg Kongresa promijenio i odnos odgovornih osoba unutar sustava pravosuđa prema sudskim vještacima.
Sudskim vještačenjem bavite se još od 1987. Kako je zapravo sve počelo?
Godine 1987. bila sam pozvana jer na Općinskom, Županijskom i Trgovačkom sudu u Osijeku nije bilo dovoljno vještaka moje struke s iskustvom. S mentorom sam prošla edukaciju i nakon prisege počela raditi vještačenja na sudovima. Utvrđivanje stručnih činjenica uvijek mi je bilo izazovno, osobito zato što metodologija za vještake tada nije bila propisana. Sudska vještačenja zaista predstavljaju niz izazova jer je svaki sudski spor drukčiji.
Inženjersko znanje podloga je za istraživanje konkretnih činjenica koje treba utvrditi prema zadatku suda, ali tehnička stručnost samo je dio onoga što čini stručnog, etičnog i učinkovitog vještaka. Vještaci moraju razumjeti svoje dužnosti i postupke u kojima rade, znati jasno iznijeti mišljenje u pisanom obliku i učinkovito izraditi dopunu nalaza i mišljenja kada je ono osporeno.
Postoji li nakon toliko godina predmet koji vam je posebno ostao u sjećanju?
Ima takvih slučajeva vrlo mnogo. Drago mi je da sam 2017. svojim vještačenjem doprinijela u predmetu međunarodne arbitraže pred Centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu, ICSID-u, u kojem su zahtjevi tužitelja za velikom odštetom bili u potpunosti neosnovani i Republika Hrvatska nije povrijedila svoje međunarodne obveze prema stranim ulagačima.
Osjetljivi su i slučajevi podjele imovine kod razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, ali kao predsjednici udruge najteže mi pada čitanje pritužbi na rad vještaka psihologa i psihijatara u pitanjima dodjele skrbi nad djecom. To su prave tragedije u kojima, nažalost, djeca najviše pate zbog različitih ispitivanja kojima su izvrgnuta radi vještačenja. Naučila sam mnogo o empatiji i pokušavam pomoći svakome tko mi se obrati, pa makar lijepim savjetom, toplom riječi ili upućivanjem na kolege koji rade konkretna vještačenja za koja ljudi trebaju pomoć.
Tri ste puta predsjedali EuroExpertom. Što ste kroz europska iskustva naučili o našem sustavu?
Nije me ništa posebno iznenadilo, nego me rastužio odnos našeg sustava prema sudskim vještacima u usporedbi s austrijskim, njemačkim, francuskim, irskim i španjolskim sustavima koji respektiraju stručnost vještaka kao neizostavnog sudionika u pravosuđu. U Madridu je nas šest predstavnika EuroExperta primio predsjednik Vrhovnog suda Španjolske. U dužem razgovoru dao je podršku vještacima i naglasio koliko su važni španjolskim sudovima. Slično iskustvo imali smo i u Beču, gdje nas je primio ministar pravosuđa.
Bili ste i na ročištu Obiteljskog suda u Stuttgartu. Što vam je ondje bilo posebno zanimljivo?
To mi je bilo veliko iskustvo radi usporedbe s našim sudovima. Sutkinja je radila sama, bez administratora i zapisničara. Izjave stranaka i odvjetnika diktirala je u diktafon povezan s računalom, a zapisnik je odmah podijelila nazočnima da ga pročitaju i potpišu. Ja ga nisam potpisala jer sam zatražila prijevod, a pokazalo se da je u njemu bilo dosta pogrešaka jer prevoditelj nije razumio stručnu terminologiju iz urbanizma i metodologije procjene vrijednosti nekretnina. Nedostatak sudskih službenika postaje sve veći problem i kod nas pa se iz takvih primjera mogu vidjeti moguća rješenja, premda smatram da je ipak bolje da se sudac usredotoči na kvalitetno donošenje presude nego da sam obavlja i administrativne poslove.
Je li vas gotovo četrdeset godina bavljenja sporovima učinilo opreznijom i u privatnom životu?
U životu je jako važan oprez kod davanja povjerenja ljudima, bilo da dolaze iz obitelji, prijateljskog ili poslovnog okruženja, kada se radi o pozajmicama novca, ugovorima o pravu građenja ili ortakluku, kupoprodaji nekretnina ili tvrtki.
Brojne situacije pokazale su koliko je važno imati pisane dokaze o takvim transakcijama. Poznato je koliko je rodbinskih veza i prijateljstava „puklo“ upravo nakon poslova koji nisu bili uređeni pisanim dokazima. Potresli su me i neki slučajevi za koje sam izrađivala elaborate etažiranja i procjene vrijednosti nekretnina, posebno neuredno izvođenje građevinskih radova od neprovjerenih izvođača uz upitne nadzorne inženjere.
A kako se od svega toga odmaknete kada posao završi?
Moji kći i sin, uz četvero unučadi, važni su mi za odmak od poslovnih situacija i za osobnu sreću, kao i prijatelji koje vjerno čuvam godinama. Ali posao i udruga uvijek su uz mene, pa nije rijetko da i nedjeljom odgovaram na brojne mailove koje primam i od kolega i od građana.
Često govorite o mentorstvu. Kada stručnjak zapravo postaje dovoljno dobar da pod nalaz stavi svoje ime?
Svaki stručnjak mora biti vrlo kompetentan da bi bio vjerodostojan i usudio se raditi na sudovima, gdje vještački nalazi nedvojbeno utječu na sudbine ljudi koji traže pravdu. Kandidate na stručnoj edukaciji uvijek upozoravam da moraju biti apsolutno sigurni, kada potpišu nalaz i mišljenje, da ga poslije mogu sa sigurnošću obrazložiti i pojasniti sucima i strankama u postupku. Biti svjestan onoga što znaš, ali i onoga što ne znaš – to je recept za prihvat vještačenja.
Suci ne moraju nužno poznavati sva naša polja i grane. Etično je odbiti vještačenje koje izlazi iz područja vlastite stručnosti i uputiti sud na kolegu koji ima potrebna znanja ili utvrditi da je potrebno multidisciplinarno vještačenje. „Jedina prava mudrost je saznanje da ništa ne znaš“, govorio je Sokrat. To je smjernica koje bismo se svi trebali pridržavati – stalno učiti i usavršavati se.
A što kada dva stručnjaka u istom postupku dođu do dijametralno suprotnih zaključaka? Kako građanin tada može znati kome vjerovati?
Građani su tu u vrlo lošoj situaciji. HDSViP je dobrovoljna udruga i nema ovlasti očitovati se o kvaliteti i stručnosti dvaju dijametralno suprotnih nalaza vještaka. Građane upućujemo na nadležno ministarstvo, koje je preuzelo imenovanje i razrješenje sudskih vještaka, ali nije propisano kako bi Ministarstvo trebalo stručno rješavati pritužbe na nalaze iz brojnih područja za koja njegovi djelatnici nemaju potrebna multidisciplinarna stručna znanja. Zato smatramo logičnim osnivanje Komore sudskih vještaka.
Nepodudarni, a ponekad i dijametralno suprotni zaključci vještačenja unutar istog postupka moraju se procjenjivati ne prema autoritetu vještaka nego prema primijenjenoj znanstvenoj metodologiji, njezinoj svrsi, pouzdanosti i prikladnosti. Građanin bi se u takvoj situaciji mogao obratiti Komori i dobiti stručno mišljenje o oba elaborata, umjesto da se problem pokušava rješavati angažiranjem sve novih vještaka i izradom novih nalaza.
Nakon gotovo četiri desetljeća u toj profesiji, što biste posebno željeli prenijeti mlađim kolegama?
Da budu svjesni odgovornosti koju preuzimaju kada prihvate predmet. Tehničko znanje može se naučiti i stalno nadograđivati, ali vještak mora biti svjestan svojih granica, biti objektivan, vjerodostojan i raditi u javnom interesu. I još nešto što često ponavljam, opet se vraćajući Sokratu: ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čine tebi.
Ako se mladi vještaci budu držali te smjernice, bit će im lakše ne samo u vještačenjima nego i u životu.