U ekskluzivnom intervjuu za Večernji list i Intervju.hr Dario Mihelin opisuje život u Kini za vrijeme epidemije, proces izvlačenja skupine Hrvata iz Wuhana, što je građanima Wuhana tijekom karantene značio poklič “Dodaj ulje” i kako ovih dana izgleda odlazak u frizerski salon u kineskoj prijestolnici…
“Kada smo 15. siječnja u Pekingu proslavljali početak hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, nismo mogli ni slutiti kako će to biti jedan od zadnjih diplomatskih događaja ne samo u Pekingu, nego i u cijeloj Kini jer su se mjere zatvaranja počele provoditi od tjedna koji je slijedio. Danas, gotovo četiri mjeseca kasnije, život u Kini vraća se u svojevrsnu normalu: svi nose zaštitne maske, svakome se na ulasku u bilo koju poslovnu ili stambenu zgradu, restoran ili trgovinu mjeri tjelesna temperatura, prije ulaska u frizerski salon morate predočiti potvrdu svojeg mobilnog operatera da ste ‘zeleni’, a da biste uopće ušli u Peking morate prvo proći kroz trotjednu karantenu”. Tako svakodnevni život opisuje 46-godišnji Dario Mihelin, hrvatski veleposlanik u NR Kini. Na mandat u Peking došao u siječnju 2019. godine, nakon što je četiri godine bio savjetnik za vanjsku i europsku politiku predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Kao cijenjeni diplomat, Mihelin je već prošao zahtjevne mandate u Washingtonu i Ankari, ali priznaje da je sadašnji mandat u Kini prepun izazova: “Svi veleposlanici pretvorili su se u priučene špeditere, veliko je natjecanje za slanje potrebne opreme u svoje zemlje”. U ekskluzivnom intervjuu za Večernji list Dario Mihelin opisuje život u Kini za vrijeme epidemije, kako je tekao proces izvlačenja Hrvata iz Wuhana, što je građanima Wuhana tijekom karantene značio poklič “Dodaj ulje” i kako ovih dana izgleda odlazak u frizerski salon u kineskoj prijestolnici.
U Pekingu ste nešto više od godinu dana. Kako je izgledao život u Kini prije izbijanja epidemije?
– U Kini sam od siječnja 2019. godine, ali sam i prije početka veleposlaničkog mandata nekoliko puta posjetio ovu zemlju. Kina je fascinantna u svom modernom razvoju, s jedne strane, te bogatoj tradiciji, kulturi i običajima koji su dio svakodnevnog života ovdje, s druge. Uspjeh i rast vidljivi su i opipljivi, kao i visoki životni standard, jer ipak se radi o drugoj gospodarskoj sili svijeta s perspektivom postati prvom. Jednako tako, konkurencija je strašna, mlađe generacije natječu se u tome tko će dobiti bolje obrazovanje, time i odskočnu dasku za bolju poslovnu budućnost. S druge strane, u Kini je uloga zajednice i obitelji vrlo snažna. Ono što me fasciniralo je to što se obitelji, čak nekoliko generacija, drže zajedno. Čest je prizor u gradskim parkovima da cijele obitelji, zajedno sa svojim najstarijim članovima od kojih su neki jedva pokretni ili u kolicima, zajedno šetaju ili sjede na travi, uživajući u suncu. Sve te generacije zajedno ćete susresti i u restoranima, a brižnost koju mlađi pokazuju prema najstarijima zaista je ganutljiva. Ovdje ljudi rano odlaze u mirovinu, a zbog politike jednog djeteta, usredotočeni su, naročito, na unučad. Dok roditelji rade, bake i djedovi su ti koji se brinu o najmlađima pa je ova veza izuzetno jaka i u kasnijim godinama neraskidiva.
Kad ste prvi put čuli za novi koronavirus? Kako su tekle zaštitne mjere?
– Vijest o novom, nepoznatom virusu proširila se negdje početkom siječnja. Saznali smo da je pokrajina Hubei i njezin glavni grad Wuhan žarište u kojemu je u prosincu bilo sve više novih slučajeva, onoga što se u tom trenutku nazivalo atipičnom upalom pluća, pa utvrdilo da je riječ o novom koronavirusu. Još 15. siječnja smo u Pekingu proslavljali početak hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, a nekoliko dana kasnije počele su se provoditi mjere zatvaranja. Već tada, gotovo svi u Pekingu su nosili maske, a ljudi su i masovno krenuli na dvotjedne blagdane tako da je grad bio dosta pust. Inače je to tako, tempo života je tijekom novogodišnjih praznika smanjen, a aktivni i bučni Peking donekle utihne, a ove godine je to dobilo novi osjećaj praznine. Kad ste izašli na ulicu, osjećali ste se kao da ste uronili u priču „Pale sam na svijetu“. Kako su se počeli otkazivati letovi u i iz Kine te zatvarati granice za kineske državljane i strance koji žive u Kini, postalo je jasno da se susrećemo sa stanjem u kojem se nikada ranije nismo našli. Čak i nekolicina kolega, koji su ovdje bili u vrijeme SARS-a, kažu da se reagiralo puno brže, transparentnije i strože nego li tada. Odjednom su pred ulazima u stambene blokove niknule posebne kontrolne točke na kojima se počela mjeriti temperaturu, svi su nosili maske, neki i rukavice, a vijesti iz Wuhana su se pratile sa zabrinutošću. Broj zaraženih i mrtvih u tim je prvim tjednima rastao, a ozdravljenih još nije bilo i ta krivulja rasta bila je prvo s čim smo se budili i zadnje s čim smo išli na spavanje. Jako je teško staviti u izolaciju cijeli jedan grad od 11 milijuna ljudi i pokrajinu od 60 milijuna, ali upravo taj kineski kolektivizam, važnost zajednice i brige za zajednicu pokazali su se ključnima u preuzimanju odgovornosti svakog pojedinog građanina za sebe i svoje bližnje. Dirljivo je bilo i gledati snimke iz Wuhana, u kojima stanovnici jedni drugima preko balkona viču „Jiayou!“ , što bi se najbolje moglo prevesti kao „Naprijed!“, a doslovno znači „Dodaj ulje“, kako bi se međusobno ohrabrili, zatim snimke lica medicinskog i liječničkog osoblja izranjavanog od višesatnog nošenja maski…
I Peking je protekla tri mjeseca na neki način bio odsječen od svijeta. Što se promijenilo u svakodnevici?
– Bilo je od početka jasno da je isključivo izolacija konkretna mogućnost dobivanja na vremenu, što se pokazalo točnim. Tad još hladna i siva zima u tome je pomogla. Tako smo se i prilagodili tom novom načinu života, koji nitko od nas nije mogao zamisliti samo nekoliko tjedana ranije. Čak je i Peking u tim prvim tjednima izgledao poput grada duhova, s tek nekoliko vozila na gradskim prometnicama, rijetkim usamljenim prolaznicima koji su žustrim koracima odlazili u nabavku hrane. Ljudi su se počeli osjećati sigurnima i zaštićenima upravo kada su vidjeli da postoji strategija borbe protiv bolesti i njezinog širenja i da se načini kako se ta borba provodi poštuju. Da, to podrazumijeva mjerenje tjelesne temperature na svakom koraku i pri ulasku u svaku poslovnu ili stambenu zgradu, restoran ili trgovinu, nošenje maski, sjedenje do najviše dvoje ljudi za stolom u restoranu, znatno smanjen tempo života u inače izuzetno dinamičnom Pekingu i Kini.
Organizirali ste povratak četiri Hrvata iz Wuhana u Hrvatsku, kako je tekao njihov povratak, koliko je to bilo zahtjevno organizirati?
– U samo predvečerje Kineske Nove godine naše veleposlanstvo je putem najsveobuhvatnije kineske društvene mreže We Chat, u skupini Hrvati u Kini koja okuplja naše državljane, odmah zamolilo da nam se jave svi koji se nalaze u Wuhanu. Nekoliko minuta kasnije, ljudi su se počeli javljati i tako smo utvrdili da se u Wuhanu nalazi četvero naših državljana. S njima smo cijelo vrijeme bili u kontaktu, dijeleći sve informacije kojima smo u tom trenutku raspolagali, i profesionalno i ljudski nastojeći im olakšati neizvjesnost s kojom su se susretali u odsječenom gradu. Uloga predsjedanja Vijećem Europske unije koju smo tek preuzeli početkom siječnja podrazumijevala je pritom i koordinaciju država članica u području lokalne konzularne suradnje, što posebice uključuje i ovakva krizna stanja. Tako smo zapravo bili angažirani i na repatrijaciji svih državljana EU-a, pa i četvero hrvatskih državljana, iz područja grada Wuhana i pokrajine Hubei. Na djelu se pokazala europska solidarnost, pa je let organizirala Francuska, a HR PRES je u Bruxellesu pokrenulo mehanizam zajedničkog odgovora na krizna stanja. Od 27. siječnja krenula je organizacija repatrijacijskog leta koji je ostvaren, uz sav složen postupak koji ga je pratio, u nedjeljno jutro, 2. veljače, iz zračne luke u Wuhanu. Pratili smo pritom svaki korak četvero naših državljana u posebnoj We Chat skupini koju smo s njima uspostavili, na putu od jutarnjih sati subote, 1. veljače, od njihovih domova, okupljanja u konzulatu Francuske, niza kontrolnih točaka, do zračne luke, kao i svaki korak u samoj zračnoj luci, tijekom cijele noći, do ranojutarnjeg zrakoplova. Sve smo odmah javljali i službama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, na čelu s ministrom Grlićem Radmanom koji je i sam pozorno pratio ovu operaciju. Ostali smo u kontaktu s ovih četvero državljana i tijekom njihovog boravka u karanteni u južnoj Francuskoj, gdje su proveli dva tjedna prije povratka u domovinu. Tad je brigu za njih preuzelo naše Veleposlanstvo u Parizu koje je isto tako dalo nezaobilazan obol ovoj repatrijaciji, obzirom na koordinaciju oko leta koja se i tamo odvijala. Posebno nas je veselilo što nitko od tih četvero mladih nije bio zaražen virusom. Na sreću, isto je, dosad, i neka tako ostane, i sa svim članovima hrvatske zajednice u Kini. U stalnom smo kontaktu s našoj zajednicom putem We Chat skupine i s njima dijelimo sve informacije, a i oni su se i sami organizirali kako bi prikupili sredstva i donirali maske za pomoć Hrvatskoj.
Kakav dojam su na Vas ostavljali Kinezi tijekom epidemije? Je li ih bilo strah? Kako su reagirali građani? Jeste li kod kineskih predstavnika vlasti osjetili strah?
– Straha nije bilo, ali opreza jest. Ljudi su se držali pravila i nastojali na najbolji mogući način izdržati dvotjednu izolaciju i daljnje mjere, zabavljajući se kod kuće, čak snimajući neke od tih trenutaka i objavljujući ih na društvenim mrežama. Naravno, bilo je puno duhovitih i kreativnih uradaka, a tehnologija je pokazala koliko je korisna u ovakvim trenucima jer se većina dostava naručivala online. Inače, istraživanje objavljeno u kineskim dnevnim novinama, dalo je uvid i u to kako su Kinezi provodili dane izolacije. U odnosu na isto razdoblje lani, prodaja pekarskih proizvoda i brašna skočila je stotinu puta, prodaja kvasca četrdeset puta, a tijesta za kineske okruglice sedam puta. Kupovina raznih začina i dodataka jelu narasla je osam puta, a najpopularniji su bili oni od ljutog sušenog mesa te prerađenog kiselog povrća. Jednokratna kupovina u trgovini bila je u prosjeku veća za 80 posto. Najviše su se prodavali instant rezanci, tofu, sokovi i povrće, riba i plodovi mora. Prodaja lijekova za razne vrste kroničnih bolesti povećala se 237 posto, kao i dodaci prehrani, biljni lijekovi, i različite vrste čajeva. Čak 80 posto cjelokupne prodaje, uključujući namirnica, obavljeno je online te potom dostavljeno na kućne adrese. Online aktivnost u Kini doživjela je rekordni porast, pa su osim filmova i serija koji su se gledali preko mobitela, šaljivi video uradci bili izrazito popularni i pokazivali su svu kreativnost običnih Kineza koji tjednima nisu napuštali svoje domove. Poseban zamah primijećen je u najbrže rastućoj internetskoj industriji u Kini, live-streamingu. Tako je preko 18 milijuna novih pratitelja dobio jedan ne odveć popularni kineski glumac koji je doslovce spavao pred kamerom, dok je popularan postao i kineski poljoprivrednik koji je prenosio rast svojih rajčica, krastavaca i jagoda! Koliko god da ovo djeluje bizarno, naglasimo da je isti taj poljoprivrednik izjavio da je potražnja za njegovim proizvodima trenutno barem stotinu puta veća od mogućnosti proizvodnje.
Jeste li bili u kontaktu s drugim diplomatima na službi u Kini?
– Naravno, bili smo u kontaktu s kolegama cijelo vrijeme. Neka veleposlanstva drugačije su se organizirala od našeg pa su imali dvotjedne rotacije, neki su poslali obitelji i dio osoblja doma. Moram reći da su svi djelatnici našeg veleposlanstva ostali na svojim radnim mjestima, a njihove obitelji u Pekingu, tako da smo cijelo vrijeme svi ovdje, solidarni međusobno i s našim kineskim domaćinima.
Jeste li primjetili da su u Kini na snazi neke mjere koje su drugačije nego u ostatku svijeta?
– Mislim da je u odnosu na druge zemlje kontrola temperature učestalija i sveprisutna, kao i nošenje zaštitnih maski. Gdje god krenete, dočekat će vas netko s toplomjerom kako bi vam izmjerili temperaturu, a po trgovačkim centrima preko megafona upozoravaju one koji ne nose maske. Osim toga, svi se podaci zapisuju kako bi vas mogli kontaktirati u slučaju bliskog kontakta s nekim od zaraženih. Isto tako, Kina jako dugo vremena uopće nije razmišljala ni o kakvom popuštanju mjera pa je Wuhan bio u lockdownu 76 dana, što je jako dugo. S popuštanjem se počelo tek nakon što nekoliko tjedana za redom više nije bilo lokalnih slučajeva, nego samo uvoznih, a to su bili u 90 posto slučajeva kineski državljani koji se vraćaju kući. Peking je cijelo vrijeme pod posebnim mjerama, u njega ne možete izravno doći iz inozemstva već preko neke od 12 ulaznih točaka, ovisno o zrakoplovnoj tvrtci, pa nakon provjere zdravstvenog stanja i testiranja na virus, ostajete tamo u karanteni i tek onda za Peking.
Kakva je situacija u Kini ovih dana? Koje mjere su ukinute ili smanjene?
– Život u Kini, u većini gradova, sada je na nekih 75 posto od uobičajenog života. Upravo smo saznali da će se kroz koji dan početi otvarati škole, i to najviši razredi srednjih škola kreću prvi, a potom, sredinom svibnja niži razredi srednjih škola. Očekujemo da bi tim tempom onda moglo doći i do daljnjeg otvaranja za ostale školarce. Veliki broj restorana je otvoren, neki od njih su cijelo vrijeme radili jer njihovo osoblje nije napuštalo Peking, isto tako i teretane, frizerski i kozmetički saloni. Zanimljivo je da su Appleovi dućani otvoreni trenutno samo u Kini. Međutim, trenutno svaki grad živi donekle za sebe jer u slučaju putovanja u neki drugi dio Kine, obavezna je dvotjedna karantena po povratku, a od neki dan i trotjedna kad je riječ o Pekingu. Očekujemo da će se i te mjere kroz idućih nekoliko tjedana ublažiti.
Prije nekoliko dana na Facebooku ste objavili fotografije iz frizerskog salona, vjerojatno niste svjesni koliko ljudi u Hrvatskoj vam zavidi na šišanju… Kako je izgledao odlazak frizeru nakon epidemije?
– Razmišljao sam podijeliti li taj osobni doživljaj ili ne, pa sam odlučio to ipak učiniti kako bih pokazao da i taj trenutak u nošenju s epidemijom jednom dođe. Kako se na fotografiji može vidjeti, sve se odvija pod zaštitnim maskama pa kad dođe red na šišanje oko uha ako želite dobar rezultat, morate masku ipak skinuti s uha, ali je pridržati na licu. Kako biste ušli u salon morate skenirati kod vašeg pružatelja mobilnih usluga koji vam onda pošalje poruku da ste posljednja dva tjedna boravili u gradu i da imate „zeleno svjetlo“ za ulazak. Jasno, uz mjerenje temperature i upisivanje u njihov popis klijenata tog dana.
Mijenja li se svijest Kineza, navike i ponašanja? Nedavno je osvanula i kampanja usmjerena prema smanjivanju ili ukidanju višestoljetne tradicije konzumiranja neuobičajenih životinjskih vrsta…
– Prije svega, u obranu kineskih običaja, istaknuo bih da postoji jedna pogrešna percepcija dijela zapadne javnosti o tome da u restoranima u Kini možete na jelovniku pronaći psa, šišmiša, različite egzotične životinjske vrste.To nije tako. Ono što je jedina egzotika koju ćete pronaći, a koja nama možda nije gastronomski najmilija je morski krastavac koji ovdje slovi za veliki specijalitet. Moje kolege koje su više godina tu kazali su mi da su, na primjer, psa na jelovniku vidjeli samo u pokrajinama uz korejsku, odnosno vijetnamsku granicu i to samo na određenim mjestima. Šišmiša i slično nikada. Da, postojale su tzv. mokre tržnice kakve postoje u cijeloj jugoistočnoj Aziji, ali one, kakve su do nedavno bile, odlaze u povijest zahvaljujući novoj regulativi kako se ovakvi slučajevi, kao što je izbijanje virusa COVID-19, iako se još uvijek ne može sa sigurnošću tvrditi da se virus pojavio na takvoj tržnici, ne bi više ponovili. U Pekingu je postojao jedan dio grada u kojemu su se na otvorenom prodavali raznorazni kukci pečeni na ražnjićima, uključujući škorpione i meduze, ali to su u najvećoj mjeri jeli stranci i radilo se o svojevrsnoj turističkoj atrakciji. Najmanje smo ikada vidjeli da Kinezi posežu za ovim „poslasticama“.
Spomenuli ste da u Kini već postoje mobilne aplikacije kojima možete saznati epidemijsko stanje na određenoj mikrolokacijiMožete li nam opisati kako te aplikacije izgledaju i što točno iz njih možete doznati?
– Postoji čitav niz aplikacija koje se tiču zdravlja i praćenja epidemiološkog stanja na području grada u kojemu živite, pokrajine ili cijele Kine. Postoje interaktivne karte na kojima vidite gdje su lokacije na kojima su prijavljeni zaraženi, i one mijenjaju boju u odnosu na vremensko razdoblje zaraze: crvene točkice prvih tjedana dana od odlaska u bolnicu koje postaju žute nakon dva tjedna. Postoji i takozvani „zdravstveni kod“ koji može biti zelene boje – što znači da ste zdravi i niste napuštali grad u kojemu živite posljednja dva tjedna. Ako je narančasti, to znači da ste manje od dva tjedna na toj lokaciji i morate biti doma u samoizolaciji dok ne „pozelenite“, a crveni, nažalost, znači da ste zaraženi i u bolnici. Osim toga, kada ulazite u bilo koju poslovnu zgradu postoje aplikacije preko kojih se registrirate i koje onda pokazuju da ste „zeleni“, što vam omogućava slobodno kretanje. S obzirom na to da se u NR Kini gotovo sva plaćanja obavljaju preko mobitela, dovoljno je samo sa sobom nositi telefon i na njemu je i vaše zdravstveno, ali i financijsko stanje.
Osjećate li se sigurno? Što ste Vi osobno, a i djelatnici u veleposlanstvu promijenili – od poslovnih i diplomatskih pravila, pa do novih životnih navika?
– Kina je i inače vrlo sigurna zemlja. Kriminala ovdje gotovo i nema, najgori je dio promet jer su prometni običaji drugačiji i ne poštuju se baš prometna pravila, pa se jedino na cesti osjećate donekle nesigurno. Sve ostalo, gradska sigurnost, šetnja po ulicama i bilo kojim dijelovima grada u noći, sve je to izuzetno sigurno. Nitko od nas se niti jednog trenutka nije bojao, i mislim da uopće nismo ni razmišljali na taj način. Naprosto smo prihvatili činjenicu da smo se našli u jednom čudnom, neobičnom vremenu za koje nam se ranije činilo da postoji samo u filmovima, i da mu se moramo prilagoditi kako bi svi zajedno iz njega izašli sa što manje posljedica.
Posljednjih dana ste aktivni na dopremanju pomoći Hrvatskoj. Kako izgledaju ti procesi? Je li uopće lako/moguće pronaći robu poput maski i rukavica?
– Kratko bi se moglo reći da je stanje opsadno. Proizvođača kvalitetne opreme, koja ima sve valjane potrebne certifikate da ispunjava različite standarde, nema previše, a svi su oni zatrpani narudžbama iz cijelog svijeta i svi žele takvu zaštitnu opremu, posebice maske, odmah. Zakoni tržišta su doveli do značajnog rasta cijena. Posebice u trenutku kad je Kina uvela nadzorne mjere kako bi se onemogućio izvoz opreme koja nije takve kvalitete, a nakon što su se neke države suočile s isporukom nekvalitetne opreme od kojekakvih dobavljača, a ne primjerice od uglednih državnih tvrtki od kojih je Hrvatska naručila takvu opremu koja sad pristiže. Potražnja za unajmljivanjem teretnih zrakoplova je isto tako porasla. Uistinu je riječ o složenoj operaciji praćenja stanja tereta za svaki let, od njegove isporuke, pripreme i prolaska carinskog nadzora do njegova stavljanja na palete i utovara u zrakoplove. Sva veleposlanstva pretvorila su se u svojevrsne priučene špeditere i veliko je natjecanje za pravovremeno slanje potrebne opreme u svoje zemlje. Upravo ta svijest da možemo pomoći svima u domovini daje nam poticaj i energiju ispraćati let za letom do ranih jutarnjih sati. Kad je riječ o kineskom gospodarstvu, ono je zabilježilo značajan pad u prvom tromjesečju, procjenjuje se oko deset posto, poteškoće se očekuju u većem dijelu drugog tromjesečja prije nego što se stanje počne popravljati u drugom dijelu godine. Kineski mediji pišu o ohrabrujućim podacima nakon uvođenja poticajnih mjera, da više od 75 posto glavnih kineskih uvoznika i izvoznika ponovno posluje već na 70 posto operativnog kapaciteta. Svejedno, mnoge izvozno orijentirane tvrtke suočit će se sa zaostatkom neispunjenih narudžbi od sredine veljače, kada je epidemija dosegla vrhunac u Kini, no, iako se proizvodnja vraća u normalu, predstoji još veći izazov, jer će kineski izvoznici imati znatno smanjen broj narudžbi iz inozemstva, a odgađaju se i veliki sajmovi, važne platforme uvoznicima i izvoznicima za pristup potencijalnim klijentima. Ipak, porasta cijena i problema u isporuci živežnih namirnica i kućanskih potrepština nije bilo.
Kako Kinezi reagiraju na pojavu kritika iz nekih zemalja jer je novi virus potekao baš iz Kine?
– Lokalni predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije ističu, s čime se slažu i brojni zdravstveni stručnjaci, s obzirom na to da se u prvom trenutku, kroz prosinac, nije znalo da se radi o novom virusu već o pojavi atipičnih upala pluća u Wuhanu, bez da su utvrdi da je riječ o nečemu takvome, nadležne kineske institucije nisu ni mogle ranije izvijestiti Svjetsku zdravstvenu organizaciju o pojavi novog virusa. To su neslužbeno učinili već na Staru godinu, a službeno 3. siječnja, dok su kineski znanstvenici vrlo brzo nakon toga podijelili njegov genom sa svijetom što je omogućilo utrku po pitanju pronalaženja lijeka i cjepiva. Unatoč početnim nesnalaženjima s mjerama, koja i sami priznaju, kineska strana osjeća da je napravila veliku žrtvu, naravno i zbog sebe i svojih građana, time što je izolirala gradove, zaustavila gotovo cijelu ovu golemu zemlju na nekoliko mjeseci, dala vremena svima pripremiti se za nošenje s virusom, dok se je diljem svijeta to držalo samo kineskim problemom. Puno toga još nije poznato o pojavi ovog virusa i njegovom širenju i sigurno će trebati još dosta vremena kako bi se utvrdio, bude li to uopće moguće, cijeli tijek razvoja pandemije, pa i pitanje odgovornosti raznih dionika diljem svijeta. Tako da međusobno optuživanje u ovom trenutku svakako ne prihvaćaju dobro, naglašavajući kako je sad vrijeme za zajedničku borbu protiv ove pandemije, upozoravajući na nužnost zajedničkih priprema za mogućnost drugog vala kako bi se izbjegle slične posljedice kao s ovim prvim, dok se ne razviju lijekovi i cjepiva, odnosno raširi imunitet na ovaj virus.
Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Večernjeg lista u nedjelju, 3. svibnja 2020. i na Večernjem online – https://www.vecernji.hr/vijesti/kinezi-mjere-temperaturu-na-svakom-koraku-a-frizeru-mozete-samo-uz-potvrdu-mobilnog-operatera-1399861
