Prije nekoliko mjeseci u Zagrebu je osnovana udruga Digitalna Hrvatska s ciljem promicanja novih tehnologija i poslovnih modela nastalih njihovom uporabom. Pri predstavljanju novoosnovane udruge naglašeno je da, unatoč napretku gospodarstva posljednjih nekoliko godina, Hrvatska u digitalnom razvoju još uvijek zaostaje za ostalim europskim zemljama. Mijenja li se situacija na bolje pitali smo Đuru Luburu, stalnog sudskog vještaka za telekomunikacije i tržišno natjecanje u telekomunikacijama, koji je ujedno i izvršni direktor udruge Digitalna Hrvatska.
INTERVJU.HR: Nedavno objavljeni rezultati studije o digitalizaciji zapadnog Balkana pokazali su kako Hrvatska i dalje jest ispred četiri od šest zemalja pokrivenih istraživanjem, ali za razliku od vodeće u regiji, Slovenije, daleko zaostaje za zapadnim zemljama EU. Koji su razlozi za to?
– Ova hvale vrijedna studija pokazala je kako je Hrvatska po digitalizaciji bolja od Crne Gore, Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovina, Albanije i Kosova, ali i potvrdila zabrinjavajuću činjenicu kako prilično zaostajemo za Europom. Naše zaostajanje, posebice u pogledu razvoja moderne infrastrukture u nepokretnim komunikacijama, već godinama pokazuje i Digital Economy and Society Index (DESI) Europske komisije. Koliko god da smo dobri u mobilnim mrežama, a Hrvatska je doista jedna od rijetkih zemalja na svijetu u kojoj svi mobilni operatori imaju izrazito dobru pokrivenost i kvalitetu usluge, toliko smo loši u nepokretnim komunikacijama. Po mojem mišljenju jedan od većih razloga tome je nedovoljna razina tržišnog natjecanja jer se u nepokretnim mrežama sve svelo na grupu Hrvatskog Telekoma koja upravlja Iskonom i Optimom kojoj se pripojio H1 Telekom i u pojedinim segmentima drži gotovo 80% tržišta, te VIPnet koji se sa svojim B.net-om i Metronetom koje su preuzeli pokušava oduprijeti prijetećem monopolu.
INTERVJU.HR: Kako ste i primijetili, ostali smo praktički na dva operatera fiksnih mreža na tržištu nakon posljednjeg vala preuzimanja. Gdje smo danas u stvari?
– To je doista tužna priča hrvatske liberalizacije telekomunikacijskog tržišta jer smo napravili gotovo cijeli krug u kojem smo od monopola Hrvatskog Telekoma ponovno došli skoro do tog istog monopola ili barem vrlo slabašnog duopola. Rezultat iskazuju pokazatelji Europske komisije ali i ranije spomenute studije koju su, paradoksalno, inicirali upravo vlasnici Hrvatskog Telekoma – Deutsche Telekom i njemačka savezna vlada, a hrvatski građani i gospodarstvo te rezultate osjećaju kroz usluge čija je kvaliteta među najlošijima u Europi, a cijena među najvišima u Europi. U posljednje vrijeme, upravo zbog nedostatka moderne fiksne telekomunikacijske infrastrukture, mobilni operatori VIPnet i Tele2 pojačano nude usluge širokopojasnog pristupa internetu putem mobilnih mreža, a Tele2 čak nudi i potpuno neograničen podatkovni promet što je relativno dobra zamjena za nedovoljno razvijene i nedovoljno dostupne fiksne usluge.
INTERVJU.HR: Kako smo se našli u toj situaciji i tko je za to kriv?
– Po mojem mišljenju nije kriv Hrvatski Telekom, oni samo godinama uspješno koriste slabosti sustava i pojedinaca na odgovornim pozicijama u tom sustavu. Kao krivce za ovakvo stanje prvenstveno vidim ranije postave Vijeća sektorskog regulatora, Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti – HAKOM-a, ali i ovu još uvijek aktualnu postavu Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja – AZTN-a. Oni su po mojem mišljenju svojim nečinjenjem, ali i određenim konkretnim postupcima kojih se vjerojatno srame čestiti ljudi koji tamo rade, omogućili da danas imamo ovakvu situaciju u kojoj gotovo da i nema tržišne utakmice u nepokretnim komunikacijama. Naravno, niti država raznim nametima i cijenama korištenja resursa nije pomagala, nije ih u prošlosti baš bilo briga što će zbog njihovih nameta usporiti investicije i dovesti do poskupljenja cijena telekom usluga za građane i gospodarstvo.
INTERVJU.HR: Kad već spominjemo Hrvatski Telekom, čule su se ozbiljne zamjerke da umjesto investiranja u razvoj ogromnu dobit izvlači iz Hrvatske i transferira u svoju matičnu kompaniju Deutsche Telekom…
– Ljudi koji upravljaju Hrvatskim Telekomom su dobro plaćeni da bi svojim vlasnicima osigurali što više novaca. Međutim, po mojem mišljenju oni često povlače poslovne poteze koji idu u korist samo onih koji su im omogućili da tu budu, a to su Deutsche Telekom i njemačka država, a ne u korist svih vlasnika. Tisuće građana su izravno ili kroz Fond hrvatskih branitelja i razne mirovinske fondove suvlasnici Hrvatskog Telekoma, ali upravljačke strukture Hrvatskog Telekoma su u samo u dvije javno objavljene transakcije u vrlo kratkom vremenu iz Hrvatske iznijele i svome većinskom vlasniku prebacile gotovo dvije milijarde kuna. Ti novci su otišli Deutsche Telekomu, a veći dio njih je vjerojatno mogao biti iskorišten za razvoj infrastrukture u Hrvatskoj ili barem za dividende od kojih bi hrvatski građani, mirovinski fondovi, Fond hrvatskih branitelja pa onda i svi branitelji, ali i Republika Hrvatska mogli imati koristi. Nije na meni da prosuđujem jesu li ti potezi zakoniti i moralni, ali osobno bih volio da su i hrvatski građani i naša država imali neke koristi od toga.
INTERVJU.HR: Stalno spominjete tržišno natjecanje, zašto je ono toliko važno?
– Jedino slobodno i razvijeno tržište može dovesti do razvoja inovativnih usluga i boljih cijena. Pa upravo mobilne telekomunikacije su izvanredan primjer tome jer su prije ulaska trećeg mobilnog operatora cijene bile užasno velike, čak nekoliko kuna po minuti razgovora. Jedna studija izrađena za HAKOM pokazala je da su zbog ulaska Tele2 kao trećeg mobilnog operatora hrvatski građani i gospodarstvo štedjeli između tri i pet milijuna kuna dnevno. Naglašavam – tri do pet milijuna kuna dnevno koji su ostali hrvatskim građanima i gospodarstvu, a nisu u obliku dividendi ili raznih prelijevanja kapitala odneseni austrijskim i njemačkim vlasnicima dotadašnjih mobilnih operatora. Nitko ne može privatne investitore natjerati na ulaganja kao što to može tržišno natjecanje i ništa ne može spustiti cijene usluga kao tržišno natjecanje. Sjetite se samo koliko su koštale taksi usluge u Zagrebu prije pojave Cammea, a kasnije i drugih pa i Ubera. Prije se malo tko vozio taksijem, a pazili smo i na svaku minutu telefoniranja. Danas se jako puno ljudi koristi uslugama taksija i Ubera, a za pristojnu cijenu imamo potpuno neograničenu komunikaciju na mobilnim telefonima. Sve to donijelo je smanjenje državnih ograničenja i od države nametnutih troškova, te povećanje razine tržišnog natjecanja koje je zbog toga uslijedilo.
INTERVJU.HR: Ako biste ocjenjivali napore hrvatskih vlasti u smjeru modernizacije zakonodavstva i digitalne transformacije Hrvatske, gdje je obavljen dobar posao, a koja područja smatrate da su loše pokrivena?
– Iako je prošlost prilično tamna, moram priznati da se u posljednje vrijeme vide ozbiljni pomaci i nazire se svjetlija budućnost. Čini se kako je ministar nadležan za telekomunikacije i promet Oleg Butković uz pomoć cijele Vlade krenuo ozbiljno rješavati stvari u svojem sektoru. Imenovano je novo Vijeće HAKOM-a koje ima priliku ispraviti brojne nelogičnosti i nepravde iz prošlosti i potaknuti tržišno natjecanje što im je i glavna zadaća. Iako tu ima prostora za daljnja rasterećenja, smanjene su naknade za radiofrekvencijski spektar koje značajno opterećuju operatore, a i autotaksi prijevoz je potpuno liberaliziran i omogućen je rad svima pod jednakim uvjetima. Upravo u sektoru ministra Butkovića vidim značajne pomake nabolje, iako tu ima još prostora za rasterećenje gospodarstva. Još samo da u Vijeće AZTN-a, što je sektor ministra gospodarstva, budu izabrani ljudi koji će puno bolje od sadašnjih obavljati posao za koji su plaćeni, i možda nam u telekomunikacijama ozbiljno krene nabolje. Također, značajan napredak je potreban u omogućavanju dobivanja javnih usluga elektroničkim putem. Zanimljivo je da internetsko bankarstvo koristi gotovo dvostruko više hrvatskih građana nego ih koristi sustav e-Građani, što po mojem mišljenju jasno pokazuje da taj sustav još uvijek nije niti dovoljno dobar niti su dobrobiti njegova korištenja dovoljno promovirane među građanima.
INTERVJU.HR: U posljednje se vrijeme mnogo govori o mobilnim mrežama pete generacije, takozvanom 5G-u. Koliko smo daleko od uvođenja 5G mreža i što će nam one donijeti?
– Vidimo da se VIPnet i Hrvatski Telekom ovih dana svojim PR priopćenjima natječu tko je prije i više uveo 5G u Hrvatsku. Dakle, po njihovim pričama 5G je već tu samo ga mi ne vidimo… Naravno, testiranja su dobra i poželjna, no 5G mreže neće u pravu komercijalnu uporabu još najmanje dvije-tri godine. Kad budu u punoj uporabi omogućit će mnoštvo novih usluga za koje je potrebno osigurati visoku pouzdanost i malo kašnjenje, poput komunikacije samovozećih vozila, a i ljudi koji vole igrati online igrice će biti zadovoljni. 5G mreže će postepeno brisati granicu između fiksnih i mobilnih komunikacija jer će se s vremenom sve stopiti u jednu veliku mrežu. No to nikako ne znači da nam ne treba fiksna optička mreža jer je ona potpuno nezamjenjiva za razvoj 5G budući je bez modernih fiksnih mreža nove generacije potpuno nemoguće prenijeti velike količine podataka kakve će u budućnosti trebati prenositi.
INTERVJU.HR: Svakog ljeta mnogi Hrvati putuju na odmore u inozemstvo, a po povratku kući ih neugodno iznenade visoki telekom računi od roaminga… Popravlja li se situacija na tom području? Mogu li, generalno gledano, građani vjerovati telekom kompanijama? Pogotovo s obzirom na vijest iz proljeća ove godine, da je T-mobile u SAD-u kažnjen s 40 milijuna dolara zbog – sustavnog varanja korisnika?
– Da, i ja sam pročitao ovu vijest o kažnjavanju američkog T-Mobile-a zbog varanja korisnika u SAD-u i moram reći da me nije iznenadila jer to nije jedina kazna ili nagodba koju su članice Deutsche Telekom grupe platile zbog dokazano nepoštenih rabota, i to ne samo za postupke u SAD-u već i nekim državama našeg okruženja. Vezano za roaming, situacija se u posljednje vrijeme drastično popravila od kad je ukinuta naplata roaminga unutar EU pa u cijeloj Uniji možemo surfati i telefonirati kao i doma. Ostao je još problem s roamingom u susjednim zemljama koje nisu u EU – Srbiji, BiH i Crnoj Gori i tamo su cijene razgovora i prijenosa podataka kao da ste na Mjesecu, a ne u susjednoj zemlji.
INTERVJU.HR: Već godinama radite kao vještak. Što je uopće posao vještaka i u kakvim predmetima radite?
– Sudski vještaci su, najjednostavnije rečeno, stručni pomoćnici suda. Mi pomažemo sucima razjasniti stvari u koje se oni kao pravnici ne razumiju, a našim nalazom i mišljenjem pomažemo im utvrditi što se u određenom predmetu dogodilo, trebalo ili moglo dogoditi. Radim u svim vrstama predmeta i na svim sudovima – od kaznenih predmeta gdje se sudi za najteža kaznena djela, do predmeta u kojima se sudionici na telekom tržištu tuže za vrlo velike novce.
INTERVJU.HR: Kakva su vaša iskustva, ima li pritisaka na vas vještake i na suce?
– Mogu govoriti samo o svojim iskustvima i dojmovima. Ja osobno u dosta godina vještačenja nisam nikad imao izravan pritisak ni od koga, čak niti prilikom vještačenja u postupcima gdje bi okrivljenici bili osuđeni na vrlo visoke zatvorske kazne ili u parnicama gdje bi poslovnim subjektima bilo presuđeno da moraju isplatiti višemilijunske iznose. Međutim, često se događa da u ozbiljnim predmetima bude indirektnih pritisaka, u okviru zakona. Na primjer, telekomi znaju tražiti moje izuzeće pravdajući to navodnom pristranošću ili nestručnošću, a zanimljivo je da po mojem iskustvu to skoro uvijek rade u predmetima za koje sud kasnije presudi da nisu bili u pravu. S druge strane žele moje sudjelovanje u predmetima za koje vjeruju da su u pravu pa me često i predlažu ili angažiraju kao vještaka. Sve je to lagani pritisak na koji se s vremenom i naviknete. Dojma sam kako se u posljednje vrijeme u kompletnom pravosuđu situacija mijenja nabolje i da raznorazni pritisci, ako ih i ima, sve manje utječu na postupke.
